
Kao dete sam smisao video u svemoći da mogu sve, i to me činilo radosnim i motivisanim da dostignem visine te.
Verovao sam da je odrastanje proces kojim idem ka smislu svom, ka životu bez granica ka smislu tom.
Gde sam kao odrastao definisan voljom izbora, kojom hranim samu suštinu mog svemogućeg izvora.
Nisam znao da će biti ovako, sa puno ograničenja, obaveza, mogućih otkaza i nepredvidivih događaja sa i bez dokaza.
Nisam ni slutio da sam drugima sličan, gde sa njima delim ovaj život prolazan koji sam smatrao da je moj ličan.
I sad odrastao boli me dete to, jer je tvrdoglavo verovalo u viši smisao.
Kad ga pogledam u oči znam da dete nije krivo, samo je htelo da bude svemoćno živo.
I kad pitam to dete u sebi, sta je za njega svemoćnost ta a on mi kaže radost ne prolazna.
Srđan Božić