
Emocija, osećaj za spoljni i unutarnji svet, čini nas ranjivim i nežnim kao pamuk kao cvet.
Osetiti i kretati se putem osećaja, mnoge ljude vodi ka doživljaju očaja.
Pa mnogi taj osećaj seku dok ih ožiljci bole više od očaja i kao užarena lava peku.
I sta dobijemo kada isečemo od sebe taj osetljivi pamuk, tu svilu?
Dobijemo ravnodušan život u sivilu.
Ja hoću da idem putem osećaja među ljudima sivim i neću njih za bezosećajnost da krivim.
Ali jedna stvar u celoj priči je bitna, osećaj je iznad razuma i nije stvar ne bitna i sitna.
I ko se emotivnom, empatičnom i osetljivom životu prikloni njemu ljubav uvek radost pokloni.
I ako je danas ljubavi sve manje, ipak osećaj u ovoj pesmi ima svoje značenje i zvanje.
Srđan Božić