Prijatna večera

Prijatna večera

Ja sam gord jer zelim biti i čovek božiji i bog.
Zato nisam dobro, tama me ubi, svaki smisao se gubi.

I opet tama ta, i ma koliko je tamnog tog, opet znam i osećam da me Bog zove da budem bog.

I nije šala niti šarena laž i to znam ja a znam da i ti znaš.
Ali kako? Kako biti Bog, sem kroz Hrista, Njegovog sina, sina ljubljenog tog.

I eto smisao se opet rađa, ali u njemu nisam samo ja, niti ja i Bog. Jer Hristos kaže da kao sebe ljubimo bližnjeg svog.

I eto kako da budeš On, zajedno, u bližnjem svom.
I to je jedini put, svaki drugi gubi i pakleni je koji dušu ubi.

A ko će se samnom posvetiti putu tom? Jer vera bez dela je vera kojoj je bitnija večera.
A za nju treba mnogo truda, večeru tu, i uvek dobiješ više ako daš veru svu.

A i ne može jednim stomakom za kruhom i za Božijom reči, ipak glad sveta od Hrista je preči.
I kao u onoj borbi američkih lažnih kečera, nek vam je prijatna večera.

Autor Srđan Božić

Постави коментар