
Eh ljudi, kakvi problemi ne potrebni postoje kad se sigurnosti bez ljubavi u danima našim broje.
Kad dajemo i za uzvrat tražimo, kad kroz interes samo vrednost svoju važimo.
A šta je interes bez ljubavi, to je omča koja nas udavi.
Kada potrebnome potrebu dajemo a time želimo svoju sujetu da slavimo.
Trebali su odavno da prođu dani ti kada smo oko za oko uzimali svi.
I nije strašno toliko to jer ljudi smo i navikli smo na zlo.
A deca? Deca koja sigurni zagrljaj traže, zar i njih da učimo da za njihov svet uslovi sujete važe.
Da li se kroz sujetu postaje čovek ili samo u beskonačnom krugu produbljujemo našu patnju dovek?
Jer mi smo ti dobri i zli koji imaju moć tu da deci podarimo sigurnost svu, da ne tražimo zauzvrat od njih ništa jer danas si čovek a sutra kišna glista.
I već jednom skupimo hrabrost tu i oživimo silu ljubavi te, od Boga nam date, koja spasava čak i proklete a čak i one daleke i ne poznate.
Srđan Božić